Pod nazivom Fox Terijer ili Foxy podrazumijevaju se dvije pasmine: Smooth Fox Terijer i Wire Fox Terijer. Ove dvije pasmine su jako slične, najveća razlika im je krzno.

Opći podaci

Pasmina je prvenstveno služila za lov lisica (engl. fox). Izraz Fox Terrier se do sredine 19. stoljeća odnosio na grupu pasa koji su se uzgajali za lov. Nazivali su ih još i “foxies”, bez obzira na veličinu ili pasminu. Prvi registrirani Fox Terijer, zvan Foiler ili Old Foiler, registriran je u Kennel Clubu oko 1875. – 1876. i tako je ova pasmina postala standardizirana.

Usklađivanje pasmina je dovelo do podjele na Smooth i Wire Fox Terijer. Smooth Fox Terijer ima gladku, ravnu ali tešku i gustu dlaku, dok Wire Fox Terijer ima dlaku koja izgleda ispucano, iako je gusta i kovrčava. Uši im strše prema naprijed tako da rade oblik slova “V”. Rep im uvijek stoji uspravno. Ovi psi imaju jaku čeljust, psihičku snagu i hrabrost za napad. Imaju tamne oči koje su uvijek pune života. Privrženi su obitelji, dosta ljubomorni i impulzivni.

Ostale vrste

The Jack Russell Terijer je “rođak” Smooth Fox Terijera. Pasminu je započeo Rev. Jack Russell u Engleskoj 1800. i sada je to proglašeno sasvim novom pasminom.

Toy Fox Terijer je uzgojen iz manjih pasa Smooth Fox Terijer i to su mnogo manji psi danas.

Rat Terijer su nastali iz križanja Smooth Fox Terijer i Manchester Terijer.

Danas postoji jos mnogo pasmina koje su nastale iz pasmine Fox Terijer: Brazilian Terijer, Japanese Terijer, Miniature Fox Terijer, Ratonero Bodeguero Andaluz, Tenterfield Terijer i Australian Terijer.

Zapadnoškotski bijeli terijer , poznat i kao Westie, je vrsta psa poznatog po svojoj živahnosti, odvažnosti i potpuno bijeloj dlaci. Izuzetno je prijateljskog ponašanja, pogotovo prema starijoj djeci, ali zahtijeva i puno pažnje. U svijetu je poznat kao maskota škotskog whiskyja Black & White. Nastao je križanjem Škotskog terriera i Cairn-a.

Izgled

Westie ima tamne, sjajne oči koje imaju prodorni pogled. Uši su mu male i uzdignute dajući psu izgled spremnosti za svaku situaciju.

Težina odraslog psa je od 7,5 do 10 kg, a naraste do 28 cm. Rep mu je uvijek uspravan. Unutrašnjost dlake mu je gusta i meka, a prema vani postaje gruba i zahtjeva redovito češljanje. Dlaka mu je srednje duljine i umjereno kudrava, čupava i treba ju redovito šišati. Mnogi vlasnici dlaku oko lica ostavljaju dugu tako da izgleda kao lavlja griva.

Ponašanje

Ova je pasmina puna energije, upornosti, ali i agresivnosti prema njihovoj “lovini”. Prirodni neprijatelji su mu zečevi i vjeverice. Radi svog temperamenta Westieja opisuju i kao “velikog psa u malom tijelu”. Uvijek je na oprezu i može se smatrati psom-čuvarom, iako radi svoje veličine ne djeluje zastrašujuće. Ako ga se draži i provocira, reagira režanjem pa čak i ugrizom. Kada su mu rep i uši spušteni, Westie je zadovoljan, odnosno prilično sretan zbog nečega. To bi moglo biti dolazak vlasnika, žvakanje omiljene igračke ili jedenje. Izuzetno je društven s ostalim životinjama iako se “upoznavanje” s domaćim ljubimcima, uključujući i mačku, mora izvesti s dodatnim oprezom. Kako Westie spada među lovačke pse, potreban mu je veći prostor za trčanje i igru, ali unatoč tome, vrlo se brzo privikavaju i na male prostore, na stanove. I u putovanjima je dobar suputnik jer se lako prilagodi na nove situacije i ljude. Radi svoje energije brzo se umori te više puta na dan drijema. Kao i ostali psi, puno bolje reagira na ljubav i pažnju nego na okrutnost. Vrlo su tvrdoglavi i učiniti će sve što je u njihovoj moći da nametnu svoju volju.

Njega i zdravlje

Westie je skloniji suhoj dlaci pa često kupanje može iritirati kožu. Kupanje jednom mjesečno ili rjeđe neće izazvati probleme. Potrebno je češće češljanje kako bi se dlaka održala prirodna i čista. Češću higijenu zahtijevaju unutrašnjost ušiju te oči kako bi se izbjegla infekcija. Kao i ostalim psima, Westieju je potrebno oko 13 sati spavanja na dan. Lako će se prilagoditi ritmu spavanja svojih vlasnika. Kada postanu neovisniji, Westieji mogu provesti jedno vrijeme sami.

Američki stafordski terijer, pasmina pasa nastala križanjem bulldoga i terijera.

Povjest Pasmine

Američki stafford terijer je snažan pas pun energije. Nastao je početkom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji križanjem bulldoga i terijera kako bi se dobio manji, snažan i okretan pas. Tako dobiveni psi koristili su se za tada vrlo popularne borbe pasa a bili su poznati pod imenom “Bull and Terrier” ili “Half and half”. Svi oblici borbe pasa zabranjeni su 1835. godine, ali su se u nekim krugovima i dalje odravali u tajnosti. Čak i tada, u toj ranoj fazi ljudi su prepoznali njihove glavne karakteristike: stabilnost, pouzdanost, hrabrost, ljubav prema djeci i obitelji.

Kolonizacijom Amerike ljudi su poveli i svoje četveronone ljubimce, pa se tako ovaj pas brzo proširio novim kontinentom. Oko 1870. godine “Bull and Terrier” počinje se koristiti drugo ime – “Pit Bull Terier”.

Grupa lovaca u SAD-u je 1898. g. osnovala registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Prva pasmina koja je ušla u taj registar bio je Pit Bull Terrier. Zbog naglaska na autohtonost pasmine u ime su dodali još i “American”
Početkom 19. stoljeća ljudi su otkrili da su ovi psi veći od svojih rođaka u Engleskoj, te je bio nezamjenjiv u čuvanju imanja, uključujući sukobe sa vukovima, kojotima i drugim velikim grabežljivcima. Potom su se se u uzgoju izdvajali psi koji su bili veći, imali viša ramena i jači prsni koš kako bi još bolje obavljali dužnost čuvara.

U Prvom svjetskom ratu, pas po imenu Stubby dobio je čin narednika u vojsci SAD-a time što je čuvao zarobljenog njemačkog špijuna dok nisu stigle američke trupe. Također je spasio mnoge živote oglašavajući opasnost od napada bojnim otrovima. Još jedan pas koji je stekao slavu bio je “Lucenay Pete” koji je glumio u staroj komediji “Our gang”. Pete je proveo skoro devet godina na filmu i dvije godine u kazalištu. Malo ljudi zna da smiješan prsten oko njegovog oka nije bio nacrtan.

Oni koji su voljeli ovu pasminu zalagali su se da se službeno prizna, i konačno je 1936. godine američki kinološki savez priznao ovu pasminu kao American Staffordshire Terrier. Kasnije se proširila po cijelom svijetu i bila priznata kao takva. Prvi Stafordski terijer koji je registriran u američki kinološki savez bila je kuja Wheeler’s Black Dinah 1936. god. 1937. godine Maher’s Captain D postao je prvi zabilježeni šampion Stafordskih terijera u Americi.

Kako je vrijeme prolazilo postale su očite razlike između američkog i britanskog stafforda. Američki uzgajivači razvili su težeg i većeg psa od onog u Velikoj Britaniji pa više nije bilo praktieno svrstavati ih pod istu pasminu, te su 1972. god. Američki Staffordshire terijera razdvojili od Staffordshire Bull terijera.

Evolucija Imena:

* Pit Bull Terrier – druga polovica 19. stoljeća
* American Pit Bull Terrier – 1898. godine
* Staffordshire Terrier – 1936. godine
* American Staffordshire Terrier – 1972. godine

Karakteristike Pasmine

Američki Staffordshire Terrier je pas za širok spektar ljudi. Što god tražili od njega, on će to i pružiti. On je lijep pas pun snage, neustrašiv i odlučan, a istovremeno inteligentan, nježan, drag i odan. Brojne su odlike Američkog Stafford terijera, što mogu potvrditi svi koji su ga ikad imali. Staffordi su općenito dobrog zdravlja i uz dobru njegu njegova životna dob može biti od 12 do 16 godina.

On je prvenstveno obiteljski pas, najsretniji su kad su među ljudima koji ga vole i koje on voli i čini sve da usreći svog gospodara, te time čini iznimnog kućnog psa koji je tih, miran i poslušan. Dobro se snalaze i po gradovima, stan koji čuva Stafford sigurniji je od tvrđave. Kratka dlaka traži vrlo malo njege i lako ju je odravati čistom.

Međutim, Stafford nikad ne odoljeva zovu drugih pasa, te ga treba držati u ograđenim prostorima. Isto tako, nikad ga se ne smijevoditi bez povodnika, niti samostalne izlaske izvan dvorišta ili stana jer će zasigurno upasti u neku nevolju.

Postoje brojne priče gdje je stafford spasio dijete od nesreće, opasnosti, požara ili napada drugog psa. Borit će se na život ili smrt kako bi obranio člana svoje obitelji. Stafford će se sa djecom igrati satima i satima, ne pokazujući umor ili dosadu. Budući da je ovaj pas tih i ne laje često Stafford je izuzetan čuvar. Saznanje da je Stafford u blizini zasigurno će odbiti lopove i ljude sa zlim namjerama. Neki uzgajivači u Americi uključili su se u program terapije bolesne djece, ili djece sa posebnim potrebama, i postigli su više nego zadovoljavajuće rezultate.

Iako izgledaju grubo i opasno ovi su psi djeca u duši, uživajući u svom domu, maženju i druženju s ljudima. Dobro se slažu i sa drugim životinjama ako se socijaliziraju u ranoj dobi.

Tragično je što su Stafford terijeri i njima slični psi često izvrgnuti lošem publicitetu. Tome su pridonjeli neodgovorni i zli pojedinci koji nisu dorasli ovakvom psu, koji su psa naučili da bude agresivan čak i prema ljudima, a da ne govorimo koliko je pasa završilo u nelegalnim borbama završavajući tragično, sve to da bi ugodili svom vlasniku. Bitno je znati da se pas ne rađa agresivan i zao, već se tomu uči. U rukama nepouzdanih i neodgovornih ljudi ovaj pas može biti opasna prijetnja kao i svaki pas.

Stafford mora imati čvrstu ruku vlasnika, mora se već u ranoj dobi socijalizirati sa ljudima i drugim psima, a svakako ne bi bilo loše uključiti ga u obuku poslušnosti.

Ovaj pas ne preporuča se ljudima koji ać mu popustiti u svakom trenutku ili onima koji neće posvetiti dovoljno vremena svom psu. Pas koji je danima zatvoren ili vezan bez ikakve pažnje zasigurno će s vremenom pokazati neposlušnost a često i agresivnost.

Jorkširski terijer (Yorkshire terrier) je mala pasmina pasa.
Patuljasti Yorkshire dosiže visinu od 15 – 17 cm, težinu do 3,2 kg, živi preko 15 godina, dok Yorkie normalne veličine zna doseći visinu do 21 cm te težinu do 7 kg. Uzgajaju se već preko 100 godina.

Povijest

Uzgajani su u početku da budu mali lovci. Danas to više nisu, ali je ta osobina malog lovca i ratnika ostala zabilježena u njihovim genima. Yorkshire vuče podrijetlo iz Engleske. Na početku 19. stoljeća koristili su ga za lov zbog njegove hrabrosti i veličine.

Engleska je tada bila vrlo siromašna. Kako ne bi ubijali životinje za lov po šumama, svi psi veći od 21 cm bili su zabranjeni. Kraljevski sluge hodali su naokolo s obručem promjera 21 cm, a pas koji nije mogao proći kroz obruč, odmah bi bio ubijen.

Karakter

Vrlo su znatiželjni, hrabri i uvijek spremni na svaku avanturu, što ih nerijetko dovodi u velike nevolje i nezgode. Vlasnici ih moraju zato neprestano imati pod kontrolom, uza sebe i na povodniku (vodilici). Jorkširski terijer vrlo je lojalan svojem vlasniku, a sumnjičav prema strancima i gostima u kući. Agresivan je prema drugim psima, posebno manjim od sebe, bolje se slažu s odraslijom djecom.

Ipak, to je jedna od najljubaznijih, najneagresivnijih te najzaigranijih pasmina. Lako uče i treniraju, tvrdoglavi su i zahtijevaju punu pažnju svojih vlasnika te energično brane svoj teritorij (stan). Ne smije im se popuštati u odgoju jer postaju neurotični i tada neumjerno laju, te ih je nužno odučiti od toga. Uza sve to oni su jedna od najobožavanijih malih pasmina, jer osvajaju svojom umiljatošću, slatkoćom i energijom “malog ratnika”. Lako se prilagode životu u stanu i vrlo su aktivni unutar njega. Osjetljivi su na hladnoću i preferiraju boravak u toplom okolišu.

Mali su psi i lako ih je voditi na putovanja u tzv. transporterima koji se mogu nabaviti u Pet centru, a vole boraviti u njima i kad nisu na putu, gdje spavaju i preko noći jer im je nužan osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.

Izgled

Zlatno smeđe su boje s crnim paležom, duge, sjajne i fine dlake poput svile koja se proteže od kičme i pada s obje strane do poda. Ako se ne izlažu (na psećim izložbama), vlasnici ih obično šišaju na kraću dužinu. Vrlo su živahnih pokreta, crnog malog nosića i očiju, normalnog škarastog zubala, ušiju u obliku slova “V”, vrlo obilne i duge dlake na području glave koju je nužno vezivati u repić da se ne bi prljala pri hranjenju te da mu vidno polje bude što preglednije. Zato većina vlasnika trima dlaku na glavi svojih ljubimaca.

Potrebna je dnevna briga o njegovoj dlaci, jer za izložbe ona mora biti besprijekorne boje, izgleda i sjaja što se postiže brižnim i ispravnim češljanjem (ne čupanjem) dlake, vezivanjem u repić na glavi i vezivanjem ostale dlake na tijelu pomoću svilenih papirića da bi se očuvala duljina i kvaliteta, te kupanjem sa specijalnim šamponima namijenjenim za tu vrstu dlake. Na žalost pravu tajnu o njezi dlake terijera znaju samo stari i iskusni uzgajivači i “groomeri”.

Bolesti

Uglavnom pate od bronhitisa i problema zubnog propadanja te od paraliza ekstrermiteta uzrokovanim hernijom diska leđnih kralježaka. Skokovi i padovi dovode do lomova ionako već malih i fragilnih kostiju. Peporuka je hraniti ih isključivo premium suhom hranom zbog zdravlja usne šupljine i koštanog sistema (prethodno navedeni problemi).