Sijamska mačka je vrlo stara pasmina domaće mačke, prepoznatljiva po karakterističnoj svijetloj jednobojnoj dlaci s tamnijim obilježjima u boji (pointed).

Porijeklo

Sijamska mačka porijeklom je iz područja Sijama, današnjeg Tajlanda. Ova je pasmina bila štovana u hramovima budističkih svećenika, a bila je prisutna i na dvoru sijamskog kralja.

Pretpostavlja se da je nastala prije više od 500 godina, u Europu je stigla u drugoj polovini 19. stoljeća. Sijamska mačka je prva orijentalna pasmina koja je još od početka 20. stoljeća postala vrlo popularna, kako u Europi tako i u Americi.

Karakteristike

Sijamske mačke imaju specifičnu jednobojnu dlaku s tamnije obilježenim nogama, repom i glavom. Imaju vrlo elegantno tijelo na tankim, visokim nogama, i duguljastu glavu.

U novije doba se razvijaju u smjeru ekstremnog naglašavanja izduženosti tijela i nogu te povećavanja očiju i ušiju. Time se uvelike razlikuju od ranih primjeraka sijamske mačke, koje se nazivaju tradicionalni tip.

Škiljavost koja se u prošlosti smatrala uobičajenom karakteristikom, danas se smatra nedostatkom.

Sijamske mačke su po naravi aktivne, energične, društvene, znatiželjne, zahtjevne i izuzetno ‘pričljive’. Uglavnom imaju dugi životni vijek.

Tjelesna obilježja

* Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko

* Glava: duguljasta, izdužena prema njuški, s ravnim, dugačkim nosom

* Oči: Velike, ukošene, orijentalnog oblika, duboke plave boje

* Uši: vrlo velike, nastavljaju vanjsku liniju lica

* Rep: dugačak, sužava se prema vrhu, ne smije biti čvornat

* Dlaka: kratka i mekana, bez poddlake

* Boje: boja tuljana , čolokadna, plava i ljubičasta u obilježjima.

Prihvaćaju se i neke boje kratkodlakih mačaka, s obilježjima. Nove boje i tobi (tabby) uzorak prihvaćeni su u novije vrijeme.

Britanska krakodlaka mačka je stara britanska pasmina domaće mačke.

Porijeklo
Ova se pasmina razvila tijekom 19. stoljeća od britanskih domaćih i farmskih mačaka, ujedno je najranija priznata pasmina u Velikoj Britaniji. Nakon Drugog svjetskog rata je zadobila novu popularnost u Americi.

Karakteristike
Britanska kratkodlaka mačka je izuzetno prijatne naravi, inteligentna je, mirna i tolerantna. Vrlo je poželjna kao kućni ljubimac, također je izvrstan lovac.

Od drugih kratkodlakih pasmina razlikuje se velikim postotkom jedinki s krvnom grupom B.

Tjelesne osobine

* Tijelo: krupno i snažno, nošeno nisko na nogama
* Glava: okruglo lice, puni obrazi
* Oči: velike, okrugle, bakrene boje ili zlatne
* Uši: srednje veličine, oblog vrha
* Rep: kratak, širok, tupog vrha
* Dlaka: gusta, pomalo nakostriješena
* Boja dlake: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja.

Orijentalna kratkodlaka mačka je kratkodlaka pasmina domaće mačke.

Porijeklo

Orijentalna kratkodlaka pasmina nastala je sredinom 20.stoljeća u Velikoj Britaniji.

Kao i sijamska mačka, orijentalna kratkodlaka mačka (ili OSH) podrijetlom je iz toplih krajeva Orijenta. Među ranim primjercima sijamske mačke koji su pristigli u Europu pretkraj 19.stoljeća bile su i mačke ‘čokoladne’ boje, no početkom 20.stoljeća je britanski Klub uzgajivača sijamskih zabranio sve mačke koje nemaju plavu boju očiju. Broj ovih mačaka se smanjio, a do polovice 20.stoljeća više nije bilo originalnih mačaka na Orijentu koje se ranije uvozilo. Britanski uzgajivači su ipak radili na mačkama drugih boja, te je 1957 . godine priznata kestenjasta boja.

U Americi je 1973 . godine najveća felinološka asocijacija CFA (Cat Fanciers’ Association) priznala pasminu pod nazivom ‘orijentalna kratkodlaka’.

Karakteristike

Orijentalna kratkodlaka je uvelike nalik sijamskoj mački, s izuzetkom različite boje krzna. Po naravi su društvene, odane, znatiželjne, ‘pričljive’ i zahtjevne, potrebno im je mnogo aktivnosti. Uglavnom imaju dugi životni vijek, premda pojedine pate od nasljednih srčanih problema.

Tjelesna obilježja

* Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko
* Glava: izdužena, oblika trokutastog klina
Dvobojni crno-bijeli orijentalni kratkodlaki mačak
Dvobojni crno-bijeli orijentalni kratkodlaki mačak
* Oči: Ukošene, velike, zelene boje
* Uši: velike, široke u bazi
* Rep: dugačak, sužava se prema vrhu
* Dlaka: kratka, sjajna i mekana
* Boje: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja. Može biti jednobojna, osjenčana, višebojna, dvobojna ili s tabby uzorkom dlake.

Nazivi

* Foreign je čest naziv za orijentalnu kratkodlaku, ali i za druge orijentalne pasmine obzirom na ‘strani’ tip tijela, kojime se razlikuju od ‘domaćeg’ tipa mačaka.

* Foreign White je naziv za orijentalnu kratkodlaku koja ima jednobojno bijelo krzno.

* Havana je naziv za čokoladnu boju orijentalne mačke. To ponekad izaziva zabunu zbog Havanske mačke koja je zasebna pasmina.

* Orijentalna dugodlaka mačka je također zasebna pasmina.

Razvoj pasmine

Poput sijamske mačke, orijentalna kratkodlaka se danas razvija u smjeru ekstremnog naglašavanja izduženosti tijela i nogu te povećavanja očiju i ušiju. Time se uvelike razlikuje od ranih primjeraka orijentalnih kratkodlakih koje se danas nazivaju ‘tradicionalni’ tip a imaju kraće tijelo i noge, okrugliju glavu s manjim ušima i očima.

Chausie je hibridna pasmina mačke koja je nastala križanjem ženke domaće mačke i mužjaka divlje mačke Felis chaus (mačka iz džungle) .
Selektivnim uzgojem i ispravnom socijalizacijom ove mačke mogu biti vjerni kućni ljubimci.

Nastanak
Još od početka 20 .stoljeća, a naročito 1960-ih godina uzgajivači mačaka križaju slučajno i namjerno domaće mačke s bliskim srodnicima, divljim mačkama. U krugovima uzgajivača vodi se rasprava o etičnosti takvog sparivanja, ipak do danas je priznato nekoliko pasmina koje su nastale križanjem domaće i divlje mačke. Zemljom porijekla smatra se SAD, gdje je 1995 . godine ovu pasminu priznala felinološka organizacija TICA.

Karakteristike

Ove su mačke atletski građene, dugih nogu i kratke dlake.

Po naravi je ljubazna, privržena i živahna mačka, a karakter se još razvija putem selektivnog uzgoja.

Pokoljenja koja nastaju križanjem obilježavaju se F1, F2, F3 i F4, obzirom na stupanj zastupljenosti krvi Felis chaus -a kod potomaka. Najveći dio mužjaka u pokoljenjima od F1 do F4 je sterilno.

Tjelesne osobine

* Tijelo: krupno, četvrtasto sa snažnim prsnim košem
* Težina: 4,5 do 10 kg
* Glava: lagano klinastog oblika, visoke jagodice, snažna brada
* Oči: velike, bademastog oblika
* Uši: u korijenu široke, velike, sa čuperkom na vrhu
* Krzno: gusto i kratko
* Rep: dosiže do ispod skočnog zgloba
* Boje: smeđi točkasti tobi (tabby), jednobojno crna, srebrna obojenih okrajina (pointed)

Nedavno provedeno znanstveno istrazivanje koje je proucavalo vlasnike kucnih ljubimaca pokazalo je da vlasnici macaka u vecem broju slucajeva imaju fakultetske diplome za razliku od vlasnika pasa.

Maine coon mačka jedna je od najvećih vrsta domaće mačke, poznata po svojoj inteligenciji i razigranosti, kao i po specifičnom fizičkom izgledu. Ova vrsta je jedna od najstarijih prirodnih vrsta u Sjevernoj Americi, a često je zovu i “nježni div.”

Porijeklo

U 17. i 18. stoljeću, domaće mačke dovedene iz Europe suočavale su se s hladnijim zimama u Novoj Engleskoj, ali su jedino najsnažnije preživljavale. Prirodno se razmnožavajući, rakunske mačke su se razvile u velike mačke, otpornog krzna i građe.

O porijeklu vrste i njezina imena postoji nekoliko priča. Jedna je da se domaća mačka puštena u divljinu Mainea križala s rakunom i tako stvorila potomke s karakteristikama rakunske mačke. Iako nemoguć prema biologiji, ovaj mit, zbog čupavog repa i boje slične rakunu možda je doveo do stvaranja imena rakunska mačka. Druge su priče je da je nazvana prema kapetanu Coonu koji je zaslužan za dolazak mačaka na obalu Mainea ili da je vrsta nastala od šest mačaka Marije Antoanete koja ih je poslala u Wiscasset, Maine kad je planirala bijeg iz Francuske za vrijeme revolucije.

Kako bilo, danas mnogi uzgajivači vjeruju da je vrsta nastala križanjem postojeće kratkodlake domaće mačke i dugodlake, možda tipa angora koju su donijeli mornari iz Nove Engleske ili koju su u Ameriku donijeli Vikinzi. Rakunska mačka sliči objema vrstama, norveškoj i sibirskoj.

Karakteristike

Maine coon su vrlo velike i energične mačke. Katkad teže oko 11-12 kilograma, dok je prosječna težina 6-9 kilograma za mužjake, a za ženke malo manje. Mužjak može narasti na dužinu od 1 metra, a najveći rekord dužine je 121 cm. Dosezanje konačne veličine često traje dulje nego kod ostalih mačaka, uglavnom oko 4 do 5 godina.

Najčešća boja krzna je smeđa s šarama, premda ih ima u svim bojama. Boja očiju također varira. Uglavnom su zelene, zeleno-zlatne ili zlatne. Plave oči i varijante s jednim plavim, a drugim zlatnim okom moguće su kod mačaka s bijelim krznom.

Imaju srednje dugo, gusto krzno s dugim dlakama na prsima poput lavlje grive. Krzno se sastoji od dva sloja i jako je mekano. Dulje dlake na stražnjem dijelu šapa i između prstiju pomažu im u očuvanju topline. Također, imaju čupav rep, široku glavu, četvrtastu njušku, dok su uši ukrašene čupercima krzna. Većina Maine coon mačaka održava svoje krzno i bez pomoći čovjeka, ali za poboljšanje kvalitete dlake preporuča se četkanje barem jednom tjedno.

Ponašanje

Maine coon mačke se odlikuju inteligencijom i razigranošću. Kao posljedica čestog korištenja prednjih šapa, lako će naučiti otvarati vrata ormarića, okretati slavinu ili uzimati manje stvari. Neke rakunske mačke radije će jesti iz šapa nego iz zdjelice. Rijetko jedu same i više preferiraju jesti u društvu drugih mačaka i čovjeka.

Po svom ponašanju slične su psu. Donošenje stvari im je najdraža igra. Kao i psi, donijet će svoju igračku, spustiti je ispred vlasnika i čekati da je vlasnik baci. Vrlo su privržene i često prate ljude u obavljanju svakodnevnih poslova.

Manska mačka ili manx je prirodno nastala pasmina domaće mačke, koja je nastala na otoku Manu u Irskom moru, prije 200 do 300 godina. Manska mačka je poznata po potpunom ili djelomičnom nedostatku repa.

Nastanak

Moderna znanost objašnjava porijeklo manske mačke dolaskom mačaka s dominantnim mutacijskim genom bezreposti na otok Man, najvjerojatnije tijekom 18.stoljeća.

Bezrepost se povremeno javlja kod svih mačaka kao slučajna prirodna mutacija, ali opstaje samo u izoliranim skupinama.

Mutacija koja skraćuje rep manske mačke, stvara različite stupnjeve skraćenja. Tako se u leglima manskih mačaka nalaze mačići svih stupnjeva skraćenog repa.

Današnji idealan manx za izložbe je potpuno bez repa. Manx mačke s djelomičnim ili čitavim repom ne mogu se kvalificirati za izložbe.

Tjelesna obilježja

Najizrazitija tjelesna obilježja ove mačke su nedostatak repa i visoke (duge) stražnje noge.

* Težina: 3,5-5,5 kg
* Glava: velika i okrugla
* Oči: usklađene s bojom dlake
* Uši: veće i visoko postavljene, s okruglim vrhom
* Tijelo: čvrsto, zbijeno.
* Noge: stražnje noge su vidljivo dulje od prednjih
* Boje: mnoge boje su prihvaćene, kao i njihove kombinacije
Mačić manske mačke
Mačić manske mačke
* Dlaka: gusta, dvoslojna, bogata. Kvaliteta dlake je važnija od boje
* Stražnjica: okrugla, široka
* Rep: bez izbočine kosti ili hrskavice

Manske mačke se izlažu u dvije duljine dlake.

* Narav: Manska mačka smatra se tihom, vrlo dobroćudnom i razigranom mačkom.

Manx sindrom

Manx sindrom je kolokvijalni naziv za stanje koje je rezultat mutacijskog gena bezreposti koji previše skraćuje kralježnicu.

On može ozbiljno oštetiti leđnu moždinu i živce, uzrokovati malformaciju leđne moždine (spina bifida) kao i probleme s crijevima, mokraćnim mjehurom i probavom. U jednoj studiji je utvrđeno da se ovo javlja kod oko 20% manskih mačaka, od kojih su skoro sve bile potpuno bez repa.

Današnja pojava sindroma je rijetka obzirom na pažljivu uzgojnu praksu.