Macaklini, ponekad i gekoni (Gekkonidae) su najmnogobrojnija porodica guštera. Žive na Zemlji već oko 50 milijuna godina, i zahvaljujući iznimnoj prilagodljivosti, osvojili su i žive u vrlo različitim staništima, od umjerenog područja do tropa, pa čak i pustinja. Do danas je poznato 97 rodova sa 1081 vrstom koje su, ovisno o obliku i porijeklu, razvrstane u 5 potporodica .

To su mali do srednje veliki gušteri, koji narastu do između 4 cm i 40 cm. Poznate su i dvije vrste macaklina, Hoplodactylus delcourti i Phelsuma gigas, koji su bili veliki oko 60 cm, no obe vrste izumrle su u 19. stoljeću.

Većina vrsta su noćne, odnosno životinje sumraka (oko 75%) i neupadljivo obojeni. Mekana koža pokrivena im je kvržicama i malim bodljama. Na širokoj glavi dominiraju velike oči okomito izduženih zjenica prilagođene tom načinu života, a u ustima imaju malene zube.

Ove plahe i obično vrlo brze i okretne životinje izlaze u rani sumrak ili tijekom dana na sunčanje, kao što to inače rado rade dnevni gekoni, koji su za razliku od svojih “noćnih” rođaka upadljivo obojeni i imaju okrugle zjenice.

Macaklini se dijele i na temelju oblika prstiju. Grubo, može ih se podijeliti na gekone s prianjaljkama, i s kandžicama. Prsti prve grupe obrasli su bilijunima najfinijih dlačica koji, koristeći Van der Waalsovu silu stvaraju savršenu adheziju s podlogom, pa se mogu kretati čak po staklu ili plafonu. Postoji čak 6 klasifikacija prema prstima.

U Hrvatskoj žive dvije vrste: Zidni macaklin (Tarentola mauritanica) i kućni macaklin (Hemidactylus turcicus). Za razliku od ostalih guštera, većina pripdanika ove skupine se može glasati.

Zanimljivost

Na Siciliji se kaže, da je boravljenje macaklina u nekoj kući ili na nečijoj zemlji znak, da je vlasnik dobar čovjek. Jer, postoji vjerovanje, da gekoni dolaze samo tamo, gdje je dobra, vedra i ugodna atmosfera.

Bazilisk (Basiliscus basiliscus) je mali gušter koji živi u Srednjoj Americi. Posjeduje zadivljujuću sposobnost hodanja na vodi. Sa strane svakog prsta na stražnjim nogama su “peraje” koje mu omogućuju da pljuska vodu. One su skupljene kad bazilisk hoda po zemlji. Ako osjeća opasnost, počne vrlo brzo trčati po površini rijeke ili jezera. Onda je “peraje” opet otvore te mu omogućuju veću površinu hodanja po površini vode.

* Rasprostranjenost: Srednja Amerika, u okolici rijeka i tokova
* Dužina: 2.5 stope s repom
* Prehrana: kukci, mali sisavci, cvijeće i mali gmazovi, ptice i ribe
* Prirodni neprijatelji: ptice grabljivice, ribe, zmije, ostali veliki gmazovi i sisavci

Imaju nadimak “Isus Krist Gušter” i “Isus Gušter” jer kad bježe od neprijatelja hodaju po vodi. Oni također imaju “peraje” između prstiju. Mogućnost hodanja po vodi pomoću stražnjih nogu daje im sposobnost “hodanja po vodi”. Manji baziliski mogu trčati 10-20 metara po vodi bez tonjenja. Mlađi baziliski mogu brže trčati od starijih. Kao i većina gmazova, bazilisk je aktivan noću. Imaju duge prste i oštre pandže. Uglavnom rast ispod noge, no mogu narasti i do 2 stope. Baziliski uglavnom teže od 200-600 grama. Njihov život traje uglavnom 7-8 godina, no u divljini neki umiru puno prije. Ženke ležu 2-18 jaja 5-8 puta godišnje. Bebe se izlježu za tri mjeseca, a teške su 2 grama. Njihova izvrsna kamuflaža omogućuje im mirovanje i teško otkrivanje od strane neprijatelja.