Sijamski borac (lat. Betta splendens) je slatkovodna riba iz porodice guramija. Najpoznatija je i najraširenija riba iz roda Betta, riba koje porijeklo vode iz sporotekucih i stajacih voda Jugoistocne Azije. Popularna je medu akvaristima zbog intenzivnih boja i velastih mužjakovih peraja.

.

Izgled i ponašanje

Divlji sijamski borci pokazuju jake boje tijela i peraja jedino kada ih razdraže druge ribe, ali odgajivaci su pažljivim odabirom i ukrštanjem uspjeli te boje i sacuvati. Mužjakova peraja su duža od ženkinih i intenzivnijih boja. Boja tijela i peraja može biti jarkocrvena, ljubicasta, plava, tirkizna, zelena, blijedoroza, bijela, a rijede i tamnosiva. Odgajivaci su ove boje selekcijom uspjeli dobiti i kod ženki, ali one nemaju duga, velasta peraja kojima se mužjaci razmecu.

Bette su, kao i sve labirintovke, pored škržnog aparata razvile još jedan karakteristicni nadškržni organ -- labirinit. Labirint je smješten u dupljama gornjih ždrijelnih kostiju i svojom zadnjom stranom naliježe na prednji dio ribljeg mjehura, koji, takode, služi za disanje. Razvoj ovog organa podstakao je nedostatak kisika u vodama iz kojeg su dvodihalice potekle, te sušni mjeseci koje su bette provodile u blatu, isturenih usta primajuci kisik iz vazduha. One u akvarijumu i pored velikih kolicina kisika i dalje zahtjevaju kisik iz zraka, pa u intervalima od nekoliko minuta izlaze na površinu vode i “gutaju” zrak.

Sijamski borci su, kako im samo ime kaže, vrlo temperamentne i netrpeljive ribe. U Tajlandu, njihovoj domovini, cesto su bile priredivane borbe ovih riba, poput borbi pijetlova. U prirodi se one ne bore do smrti; poraženi mužjak se povlaci u zaklon. U zatvorenim prostorima, kao što su akvarijumi, pobijedena riba se nema gdje sakriti, pa ce jaci mužjak svako njeno pojavljivanje shvatati kao provokaciju, a na kraju je i ubiti. Ženke su obicno manje agresivne, ali ni borbene ženke nisu izuzetak. Sijamski borci ce agresivno reagovati i na svoj odlik u ogledalu, šireci peraja i škrge, te udarajuci u staklo.

.

U akvarijumu

Sijamski borci nisu zahtjevni po pitanju velicine akvarijuma, buduci da i u prirodi opstaju u malim kolicinama vode. Za normalan život potrebno im je barem 20 l vode srednje tvrdoce, sa temperaturom od 24 do 26°C. Zbog potrebe za kisikom iz vazduha, visina akvarijuma ne bi trebala prelaziti 15 cm. Akvarijum bi trebao posjedovati poklopac (ne hermeticki, naravno), zbog tendencije boraca da iskacu iz njega. Sijamski borci se najbolje osjecaju u gusto zasadenim akvarijuma, buduci da se vole skrivati u vodenom bilju.

Borci su mesojedi koji plijen vrebaju na površini vode. U prirodi se hrane životinjskim planktonom, larvama komaraca i drugim insektima. U akvarijumu prihvataju sušenu, smrznutu i živu hranu u obliku sitno isjeckanih kišnih glista, dafnija, racica i bloodwormsa. Borci koji se hrane raznovrsnom živom hranom pokazuju ljepše i intenzivnije boje, a izgrižena peraja im brže zacjeljuju. Prosjecan životni vijek ove ribe je tri godine, a zavisno od toga kako se riba hrani i koliko cesto se mrijesti (maticne ribe obicno žive krace) može živjeti i šest godina.

Ribe podobne za zajednicki život sa borcima nikako nisu ribe dugih peraja, kao što su guppy ribe, buduci da ce borcima u njima vidjeti konkurenciju. Nije ih poželjno držati ni sa ribama koje vole grickati duga peraja, a u tu kategoriju spadaju tetrazone. U akvarijumu je nemoguce držati dva mužjaka, osim ako su odvojena pregradnim staklom. Ženke su manje agresivne i moguce ih je držati više u istom akvarijumu. Mužjaci su nasrtljivi i prema ženkama, pa je ženki potrebno omoguciti zaklon kako je mužjak ne bi ubio. Iz istog razloga, ako želimo držati mužjaka i ženke zajedno, poželjan je omjer 1:4 u korist ženki.

.

Razmnožavanje

Razmnožavanje sijamskih boraca slicno je onom ostalih dvodihalica. Osnovni preduslov je uparenost mužjaka i ženke, bez koje je ženka vrlo vjerovatno osudena na smrt. Ženki se moraju omoguciti i mjesta za skrivanje, koja ce poslužiti da se ženka skloni od mužjaka po završetku mrijesta. Ukoliko su mužjak i ženka upareni, on ce poceti sa gradnjom pjenastog gnijezda na površini vode. U toj fazi mrijesta od pomoci su mu plutajuce biljke, koje održavaju stabilnost gnijezda. Zbog gnijezda površina vode mora biti potpuno mirna, pa je za mrijesni akvarijum najbolje koristiti spužvaste filtere. Gradnja gnijezda može trajati cijeli dan.

Nakon što je gnijezdo gotovo, spolno zrela ženka ce doci ispod njega. Mužjak je tada obuhvata svojim dugackim perajima i par pocinje drhtati. U tom položaju ženka izbacuje ikru koju mužjak odmah oploduje. Ikra lagano pada na dno akvarijuma, koje bi trebalo biti samo cisto staklo. Mužjak je zatim nježno sakuplja ustima i ubacuje u sacinjeno gnijezdo, te iz usta doda još pjene kako bi ikra ostala zatvorena u gnijezdu. Ovaj se postupak ponavlja i do desetak puta, nakon cega je mrijest završen. Odmah po završetku mrijesta ženka se mora premjestiti u drugi akvarijum, jer bi je, zbog njene tendencije da jede ikru, mužjak mogao ubiti.

Mužjak gradi gnijezdo

Mužjak tada preuzima brigu o ikri. Njegov je zadatak da pokupi ikru koja ispada i vrati je u gnijezdo, te da i njega popravlja i nadograduje. Inkubacija ikre traje otprilike 36 sati, nakon cega se iz jajašaca izvaljuju licinke. Tri do cetiri dana nakon izleganja licinke proplivaju i mužjakova briga za mlade završava. Kako proplivalim mladuncima gnijezdo više nije potrebno, a nema mužjaka da ga održava, ono ce se polako poceti raspadati. Vecina mužjaka nece jesti svoje potomstvo nakon što ih napusti, ali ga je bolje izvaditi, buduci da mužjaci za vrijeme brige o mladuncima gladuju.

Kako mlad u tom periodu još uvijek diše samo na škrge, potrebno im je raspršivacem obezbijediti vece kolicine kisika u vodi. Nakon osamostaljenja mladi borci se pocinju hraniti infuzorijima i rotatorijama, a nakon pet do sedam dana hrane se najsitnijim oblicima planktona (Copepodi, znani kao “prašina”, i Cladoceri). Pogodna je i tek izležena, ali dobro isprana, mlad artemije (morskog racica). Kriticni period života mladunaca je onaj koji nastupa mjesec dana nakon izleganja. Mlade ribe tada pocinje formirati labirint, pa temperatura zraka mora biti priobližno jednaka temperaturi vode, kako mlad ne bi uginula udišuci hladan zrak.

Ženka se može ponovo mrijestiti nakon dvije sedmice.