Palaeatusi su slatkovodne ribe iz roda Corydoras, podporodice Corydoradinae. Naseljavaju pritoke brazilske rijeke La Plate i sporotekuce rijeke Urugvaja. Paleatusi su ribe dna, a u prirodi se hrane larvama insekata koje tu prebivaju, ostacima biljaka, insektima, crvicima i racicima. Paleatusi su unijeti u evropske akvarijume još 1876. godine, ali pod pogrešnim imenom.

Tijelo ribe je valjkasto, kratko i sabijen, sa izrazito velikom glavom i grbom iznad nje. Boja leda je i grbe je olovnosiva, dok su bokovi metalnosjajni. Trbuh ribe je rozo ili narancaste boje, što se, zbog ikre, posebno primjeti kod spolno zrelih ženki. Po tijelu se nalaze pravilno rasporedene, krupne, tamne mrlje neodredenog oblika. Mužjaci su upola manji od ženki, koje narastu do deset cm. Ledno peraje mužjaka je oštro pri vrhu, dok je kod ženki zaobljeno. Ženke imaju širi stomak i raspoznaju se po zaobljenim trbušnim perajama. U prodaji je i albino forma ribe, ali zbog odsustva boje i pjega, nije moguce odrediti kojoj vrsti roda Corydoras one pripadaju.

Paleatusima odgovara hladnija voda bogata kisikom, od 20 do 24°C. Preferiraju gusto zasadene akvarijume zbog svoje plašljivosti. Jatašice su, pa je stoga poželjno u akvarijumu držati barem 8 primjeraka ovih riba. Vrlo su miroljubive, kako prema drugim ribama, tako i unutar vrste. Mogu se držati sa svim ribama kojima ne mogu stati u usta. Jedini problem sa paleatusima može biti pružanje dovoljno nježnog supstrata – brcici paleatusa, koji im služe za pronalazak hrane, osjetljivi su na oštre kamencice koji ih mogu u potpunosti uništiti. U akvarijumskim uslovima hranit ce se ostacima hrane (zbog cega se popularno nazivaju “cistacima”), tonucim tabletama za ribe dna, smrznutim ili osušenim tubifeksom, a grickat ce i alge sa vodenog bilja. Osvijetljenje ne smije biti prejako, a voda mora biti besprijekorna cista. Bistra i kisikom bogata voda je glavni preduslov za gajenje svih vrsta roda Corydoras. Ukoliko voda ne sadrži dovoljno kisika, paleatusi ce izranjati na površinu velikom brzinom i gutati zrak. Nestašicu ce osjetiti i druge ribe, pa je tada poželjno u akvarijum unijeti kisik preko zracne pumpe, a pomoci ce i ako izlaznu crijev filtera okrenemo tako da razbija površinu vode.

Razmnožavanje nije komplicirano. Za mrijest je najbolji manji akvarijum, 40 do 50 litara, sa slojem vode ne višim od trideset centimetara. Akvarijum je najbolje okrenuti prema izvoru svijetla, buduci da se šarani najcešce mrijeste kada sunceve zrake dopru u akvarijum. Mrijest može potaci i loše, kišno vrijeme, kada opada pritisak. Voda mora biti svježa i dosta aerisana, što se postiže vazdušnim pumpama. U akvarijumu mora biti konstantna temperatura od 20-22°C. U ovako pripremljen akvarijum unosi se jedna maticna ženka, širokog i narancastog trbuha, sa dva do tri mužjaka. Zrela ženka ce snažno i brzo plivati akvarijem, pracena od strane mužjaka, što može potrajati nekoliko sati. Kada mužjaci napokon dostignu ženku, ona hvata jednog od njih za analno peraje i isisava mu mlijec. Tada trbušnim perajima ženka napravi svojevrsnu korpicu, u koju položi do pet komada ikre, a zatim traži mjesto u akvarijumu na koje ce prilijepiti ikru. Nakon što izabere podlogu, najcešce staklo, prvo ispusti mlijec iz usta, a zatim na nju prilijepi ikru ispuštajuci je iz korpice. Postupak se ponavlja sve dok ženka ne polijepi od 150 do 200 komada krupne, svijetle i providne ikre. Veci broj mužjaka osigurava da skoro uopce ne ostane neoplodene ikre. Pri temperaturi od 20°C inkubacija ikre traje deset do dvanaest dana.  Roditelji rijetko jedu tvrda jaja, koja nisu interesantna ni drugim ribama. Prvih dana madi se hrane Copepodima, a kasnije prelaze na larve komaraca.