Velicina ove papige je 14 centimetara. Mužjak i ženka su zelene boje, a kljun siv. Prsa i glava su kod mužjaka sivi, a kod ženke su prsa i glava sivo-zelene boje. Osjetljive su na hladnocu pa im treba omoguciti zagrijani prostor. Sivoglave papige trebaju živjeti u paru i u povecoj krletki. Gnijezdo bi trebalo biti 18 x 18 x 30 cm, s ulazom promjera 6 cm. Ženka nese od 3 – 6 jaja, a vrijeme inkubacije traje 22 dana. Mladi napuštaju gnijezdo nakon 4 -5 tjedana, a roditelje nakon 6 – 7 tjedana starosti. Sivoglava papiga uz odgovarajuce uvjete živi oko 10 godina.
Velicina ove papige je 35 centimetara. Dužina krila je 24 cm koja su tamnije sive boje. Gnijezde se u panjevima širine 40cm i visine 60 cm.Ulaz u gnijezdo bi trebao biti 12 cm. Ženka polaže 2 -- 4 bijela jaja. Nosi svaka tri dana jedno jaje i leži na njima 30 dana. Mladi napuštaju gnijezdo nakon 10 tjedana, a roditelje nakon cak tri mjeseca nakon izbivanja iz gnijezda. Ova vrsta ne podnosi hladnocu, tako da temperatura mora biti iznad 19 stupnjeva. Ima veliku sposobnost oponašanja ljudskog govora, te je jedna od rijetkih koja može tako vjerodostojno izgovarati rijeci. Životni vijek je i do 100 godina. Hrane se sjemenjem suncokreta(šarenog) u ljeti, dok po zimi hranu sacinjava ljuštenu zob, proso, kukuruz šecerac, konoplje, svjetlo sjeme, lješnjak.
Uzgoj žako papiga izuzetno je zahtjevan. Spol je teško odrediti pa ih je preporucljivo držati u kolonijama po 10- tak komada. Žakoe uzgajamo u velikim volijerama sa zašticenim objektom gdje pomocu klima uredaja intoniramo tropske uvjete. Gnijezdo treba postaviti u visokom položaju dimenzija 50 x 40 x 80 cm. Godišnje imaju samo jedno gnijezdo. Period inkubacije traje 28 dana. Mladi napuštaju gnijezdo nakon 5 tjedana, a roditelje nakon 10 tjedana izbivanja izvan gnijezda.
Crveno-modra ara (Ara macao) je velika vrsta papige porodice Psittacidae.
Nastanjuje suhe tropske šume u Srednjoj i Južnoj Americi. Sa površinom od oko 6 700 000 km² rasprostranjenosti, ovo je najrasprostranjenija vrsta roda Ara. Nije ugrožena.
Otprilike je 81 do 96 cm duga, ali više od polovine dužine je zapravo dug, zašiljen rep, uobicajen kod svih ara. Prosjecna težina je oko jednog kilograma. Perje je uglavnom crveno, ali je perje na trtici i repno perje svijetlo plavo, sa žutim gornjim pokrovnim perjem na krilima.
Gornji dio letnih pera na krilima je tamnoplave boje sa metalno-zlatnim odsjajem. Neke jedinke ponekada imaju zelene boje na kilima. Postoje tri podvrste koje se razlikuju po širini žute trake na krilima. Oko oka do kljuna je gola koža, sa sitnim perjem. Gornja vilica je uglavnom boje bjelokosti, a donja je crna. Crveno-modre are ne pokazuju seksualni dimofizam; jedina razlika je što mlade ptice imaju tamne, a odrasle svijetložute oci.
Crveno-modre are se oglašavaju glasnim, grlatim kreštanjem i vrištanjem koje se cuje kilometrima dalje.
Ishrana
Ove ptice jedu uglavnom voce i sjemenje, ukljucujuci i veliko, tvrdo sjemenje. Obicno lete same ili u paru, iako se na nekim mjestima mogu vidjeti u jatima. Cesto se okupljaju na mjestima gdje mogu lizati sol sa stijena. Vole jabuke, orahe, banane i drugo voce. Takoder se hrane nektarom i pupoljcima.
Razmnožavanje
Crveno-modre are nesu dva ili tri bijela jajeta u rupi u drvetu. Ženka ih inkubira oko 28 dana, a ptici dobijaju perje nakon oko 90 dana nakon što su se izlegli. Napuštaju roditelje oko godinu dana kasnije.
Ova vrsta može živjeti do 75 godina. Medutim, obicno žive 30 do 50 godina.
U zatoceništvu
Crveno-modre are su popularni, ali zahtjevni kucni ljubimci; imaju visoku cijenu kupnje, održavanja i vrlo su bucne ptice. Uzgajivaci ih cijene zbog perja prelijepih boja i jer su vrlo privržene vlasnicima. Smatra se inteligentnom vrstom.
Velicina ove papige je 28 centimetara. Mužjak i ženka su svjetlozelene boje. Imaju crvenkast kljun, sredina leda im je narancasto-smeda, a vrh krila im je zelen. Mlade papige su nešto svijetlije, a kljun im je blijedo-crvenkast. Kao kucni ljubimac ova papiga bez problema može oponašati ljudski govor, melodije i fuckanje. Osjetljive su na hladnocu, pa im treba omoguciti zagrijanu prostoriju. Hrane se sjemenjem za velike papige, uz obavezne dodatke vitamina, minerala i obilje zelenila, te voca i povrca Uz pravilnu prehranu i njegu ova papiga može živjeti i preko 20 godina.
Velika:
Velicina ove papige je 41 centimetar. Uz pravilnu prehranu i njegu ova papiga živi oko 30 godina. Mužjak i ženka su svijetlozelene boje. Krila su crno-plave boje, a rep je zeleni sa žuti odsjajem. Leda na sredini imaju svjetloplavo polje. Razlika izmedu mužjaka i ženke je nešto manji kljun. To je mirna i tiha papiga krupnog tijela, a masivan joj crveni kljun daje osobit izgled. Mlade papige su nešto svijetlije i voskovice su pokrivene perjem.
Velicina ove papige je 50 centimetara. Mužjak ima ljubicasta prsa i trbuh. Butine i podrepak su zeleni, a kljun je crveno-crn. Kod ženke su prsa siva, a glava sivo-plava. Kljun je crn, a vrat žuckast. Inace kineske alexandrove papige su najatraktivnije iz svog roda zbog krupnog tijela i isticajnih boja. Prehrana se sastoji od sjemenki, te obilje voca i povrca, te zelenila. Ova papiga uz pravilnu prehranu i njegu može živjeti preko 40 godina.
Velicina ove papige je 30-32 centimetara. S tom velicinom ubrajamo je u srednje papige. Lako se pripitomljava, i moguce je da oponaša velik broj rijeci. Ženka snese 4 -- 7 bijelih jaja, noseci svaka dva dana jedno jaje. Vrijeme inkubacije traje 21 dan. Mladi napuštaju gnijezdo nakon 4 -- 5 tjedana, a roditelje nakon 4 tjedna nakon izbivanja izvan gnijezda. Crvene rozele imaju 2 legla godišnje, u rijetkim slucajevima i tri. Hrana se sastoji od sjemenja prosa, zobi, suncokreta, svjetlog sjemena, bara, kukuruza šecerca, konopljem. Životni vijek ove vrste iznosi 30 godina uz pravilnu prehranu i odgovarajucu njegu. Od zelenila vole listove maslacka, mrkvu, jabuku, krastavac, špinat te ostale prijeko potrebne vitamine i minerale.
Ružicasti kakadu (Eolophus roseicapilla, Eolophus roseicapillus) je vrsta papigašica iz porodice kakadua vrlo rasprostranjenih i cestih u Australiji. To je srednje velika cvrsto gradena vrsta kakadua upadljivo ružicasto i sivo obojenog perja. Kukma im je kratka i usmjerena prema natrag, a dugacka krila dosežu gotovo do vrha blago zaokruženog repa. To je jedina vrsta u rodu Eolophus.
Podrucje na kojem žive kao i gustoca populacije ove vrste su u porastu. To se pripisuje rastu utjecaja ljudi na okoliš mijenjanjem suhih staništa u poljoprivredne površine, pogodne za uzgoj ovaca, pšenice i kukuruza. Ovo prostorno širenje i jacanje populacijske gustoce negativno se odražava na druge vrste kakadua. U Sjevernoj Australiji ružicasti kakadu je zašticena vrsta, dok se u drugim dijelovima Australije redovno dozvoljava njegov odstrel, jer ga se smatra štetocinom.
Vrsta je monogamna, a par niz godina koristi istu duplju za gnijezdo. Velicina legla ovisi o ponudi hrane, a dogada se, da u nepovoljnom godinama par niti ne pokušava imati mladunce.
Stopa smrtnosti ružicastih kakadua je vrlo visoka. Razlozi su razliciti: od ruke poljoprivrednika stradava oko 3/4 uginulih kod kojih se mogao odrediti uzrok uginuca, 7% su ubile domace macke (što je indirektno isto posljedica ljudskog djelovanja jer one nisu dio izvorne australske faune nego ih je ovamo doveo covjek), 7% ubijaju grabljivice a 5% stradava u cestovnom saobracaju (ponovo posljedica djelovanja ljudi). Pracenje 100 parova u prirodi je pokazalo, da jedan par mora 8 puta imati uspješno leglo, da bi dva mladunca doživjela starost od tri godine.
Ptice su vrlo društvene, i oblikuju vrlo velika jata. Glasne su, no nemaju razvijeno vlastito glasovno upozorenje za opasnost. Kako cesto lete u jatima zajedno s drugim vrstama (žutokukmasti kakadu i Cacatua sanguinea) , naucile su prepoznati njihove znakove upozorenja za opasnost, pa zajedno s njima uzlijecu i bježe.
Dužina ove papige je 30 centimetara. Životni vijek od 20 -- 25 godina.
Uzgoj i razmnožavanje:
Ženka nese svaki drugi dan po jedno jaje, a ima od 4 -- 6 ponekad i 9 jaja. Na jajima sjede oba roditelja. Mladi se izlegu nakon 19 -- 21 dan. Mladi napuštaju gnijezdo nakon 4 -- 5 tjedana. Roditelje napuštaju nakon 20 -- tak dana nakon izbivanja iz gnijezda. Najviše se smije dopustiti do tri uzastopna legla, a nakon toga petomjesecni odmor uz pojacanu prehranu. Uzgojem svakog para posebno u boksovima 80 x 80 x 100 postižu se najbolji rezultati. Visoko gnijezdo treba biti dimenzija 25 x 25 x 35 cm, dok kod položenog gnijezda prevladavaju mjere 40 x 25 x 35 cm. Promjer rupe ulaska u gnijezdo trebao bi biti 8 cm.
Prehrana:
Hrana bi se trebala sastojati od sjemenja prosa, ljuštene zobi, suncokreta, svjetlog sjemena, kukuruza šecerca, konoplja. Od voca i povrca najviše vole jabuku, bananu, mrkvu, špinat, listove maslacka, grancice peršuna, sjeme neljute paprike, krastavac.
Boje:
Prirodna boja je tamnosiva. Postoje perlasta, izabel žuta ili cimetna, bijela, lutino i dr.
Dužina ove papige je 18 cm. Engleski standard doseže velicinu i do 25 cm.
Uzgoj i razmnožavanje:
Ženka snese 5-7, ponekad i 10 bjelih jaja velicine 9 x 15 mm. Ženka nese svaki drugi dan po jedno jaje. Period inkubacije traje od 18 -- 21 dan, a mladi nakon izlijeganja ostaju u gnijezdu 4 -- 5 tjedana. Mladi napuštaju roditelje nakon dva tjedna izbivanja iz gnijezda, te u tome periodu uce od roditelja da se sami hrane i usavršavaju letenje. Spolnu zrelost dostižu sa godinom dana starosti kada tjelesno sazriju.
Krletka parilica nebi trebala biti manja od 50 x 30 x 50 cm, dok za engelski standard vrijede mjere 80 x 40 x 50 cm. Položen tip gnijezda treba biti dimenzija 25 x 15 x 20, dok za visoki tip gnijezda vrijede mjere 15 x 15 x 20 cm. Tigrice se uzgajaju u kolonijama u volijerama. Volijera za 10 pari tigrica trebala bi biti 1 x 2 x 2 m. Na jedan par treba staviti 2 gnijezda, kako bi se izbjegli sukobi. Ako pak uzgajamo tigrice u boksovima dimenzije bi trebale biti 80 x 80 x 100 za dva para papiga. Uz papige u volijeru se mogu staviti i nimfe, burkove papige te šljivoglave i bergove papige.
Prehrana:
Prehrana tigrica se sastoji od sjemena prosa, ljuštene zobi, crvenog prosa, svjetlog sjemena, bara u klasu, te obavezno sipina kost, jod kocka i kalcij kocka. Od voca i povrca najviše vole jabuke, mrkvu, špinat, listove maslacka te macju travu.
Boje:
Osnovna boja je zelena. Postoje lutino, plave, albino i dr.
Velicina ove papige je 15 centimetara. Mužjak i ženka imaju tamnije zelena krila, žarkocrveni kljun, te izrazito crveni kljun. Jedina mutacija je lutino žuta. Najbolje ih je držati u parovima i to u velikoj krletki. Osjetljivi su na hladnocu pa im je potrebno omoguciti zagrijanu prostoriju. Uz pravilnu prehranu i njegu životni vijek ovih papiga je oko 14 godina.
