Podrijetlo: Nakon Prvog svjetskog rata skupina aktivnih lovaca odvojila se od brojcano jakog Foksterijer kluba s ciljem da izgrade uzgoj koji bi se orijentirao iskljucivo na lovacko-radne rezultate. Tako su iskusni lovci i kinolozi Rudolf Frieß, Walter Zangenberg i Carl-Erich Grünewald odlucili uzgojiti crno-crvenog lovackog psa za rad pod zemljom.
Njihovim nastojanjima pomogao je slucaj. Naime, direktor zoološkog vrta Lutz Heck/Hagenbeck poklono je Walteru Zangenbergu cetiri crno-crvena terijera, koji su navodno potjecali od cistokrvih linija foksterijera. S tim psima utemeljen je uzgoj njemackog lovnog terijera. U to vrijeme utemeljiteljima pasmine pridružio se dr. Herbert Lackner. Zajednicki su spretnim križanjem sa staroengleskim oštrodlakim praterijerom kao i velškim terijerom nakon dugogodišnjih intenzivnih uzgojnih napora uspjeli ucvrstiti izgled ove pasmine. Istovremeno su posvecivali veliku pažnju tome da uzgoje svestranog, oštrog i sljedoglasnog psa koji voli raditi u vodi, koji posjeduje izražen lovacki instinkt i kojeg je lako dresirati. 1926. je osnovan Klub njemackih lovnih terijera (Deutscher Jagterrier- Club e.V. ) . Uzgajivaci njemackog lovnog terijera nastavljaju posvecivati izuzetnu pažnju lovackoj uporabljivosti, cvrstini karaktera, hrabrosti i srcanosti tog lovackog psa.
Ovo je pas veoma starog porijekla i nastao je oko 1492 godine u Virtembergu, a predstavio ga je Albreht Direr. Tokom I i II svjetskog rata korišten je u vojsci, i nakon toga umalo da nestane.Nekoliko uzgajivaca srecom uspjelo je da spasi rasu,koja je danas dobro rasprostranjena.Sedamdesetih godina doveden je u SAD gdje je veoma popularan.
Veliki šnaucer je najveci pas od tri varijante šnaucera.Ovaj impresivan pas je, po nekim kinolozima nastao ukrštanjem srednjeg šnaucera, njemacke doge i flandrijskog govedarskog psa. On je ustvari preslikana veca varijanta srednjeg šnaucera.
Lijep i impresivan, ovaj pas danas je tražen istovremeno kao kucni pas i kao pas cuvar. S obzirom da mu je potrebno da puno vježba i da se krece poželjno je da mu je gospodar sportski tip.
Hirovit, ovaj pas ima sklonost da postupa na svoju ruku. Ako se dobro dresira on postaje prijatan, živahani inteligentan pas koji voli igru i djecu. Dlaka velikog šnaucera je cupava, tvrda i debela, sa gustom poddlakom, crne je boje ili boje biber -- so sa tamnijom maskom.
Cau Cau je kineski pas i prije 2000 godina je živio na tim prostorima. Nekada se njegovo meso koristilo u ishrani, a njegovom kožom se trgovalo. Ime pasmine potice od deformisanog engleskog koji se koristi na Dalekom istoku ali njegovo znacenje nije razjašnjeno.
Cau Cau je odan pas svome gospodaru, no ne slaže se dobro sa strancima i drugim psima. Unatoc svemu,privlaci mnogobrojne poklonike,a oni koji pasminu dobro ne poznaju, trebaju mu pokloniti više pažnje. Zbog macijih crta njegove licnosti nemože biti izrazito poslušan, niti je sposoban ze velike izraze nježnosti. Cau-Cau ne podnosi da bude vezan Dlaka je gusta, bujna, prava i cvrsta.
Poddlaka je meka i vunasta. Boja dlake je: crna, plava, ride, krem ili bijela bez mrlja. Postoji i varijetet cau cau sa kratkom dlakom, za koga izuzev ovog detalja važi isti standard. Oci su sitne, tamne i bademaste, a kod plavih i ridih primjeraka mogu biti i svijetle.
Maticna zemlja: Velika Britanija (Irish Red Setter)
Podrijetlo: Vjerovatno je stariji od engleskog setera. Zajednicki im je predak španjolski pticar.
Opis: Visina mužjaka je od 56 do 62 cm, ženke 53 do 60 cm. Težina mužjaka je od 18 do 25 kg, ženke 15 do 22 kg. Duljina gubice iznosi polovicu ukupne duljine glave. Nosni hrbat je ravan; njuška je crna ili crnkasta; stop nije naglašen; oci su smede ili boje tamnog lješnjaka; uši su trokutaste, tanke, na opip fine; grudi su uske; prsni koš je dubok; rep nosi vodoravno, a obrasao je resama. Dlaka je duga, svilenasta, krataka i fina na glavi a na nogama su obilne rese. Boja dlake: mahagoni-crvena, zlatnog odsjaja, bez i najmanjeg traga crne.
Narav: Energican, ekspanzivan, samostalan. Ne podnosi strance.
Korištenje: Vrlo brz, odlicnog njuha, podnosi svaku vrstu terena i klimu. Odlicno radi i u mocvarnim podrucijima. Koriste ga za svaku vrstu lova.
Napomena: Ovaj pas dugo živi, pa i 18 do 20 godina.
Ovaj pas madarskih ravnica koji podsjeca na tibetanskog terijera, po nekim kinolozima, vodi porijeklo odstarih azijskih ovcarskih pasa. U svakom slucaju puli je pas koji koji se od davnih vremena, cuva ogromna stada ovaca.
Madarski ovcar puli je pastirski pas za kojeg vrijedi uzrecica «jednom viden nikad nezaboravljen». Puli je brz i energican pas koji voli vježbanje i ljude. Cesto laje i zato je ucinkovit poput protivprovalnickog alarma. Puli koji obožava vodu, nekada se takode koristio i u lovu na patke. Niceg se ne boji, vjeran je prijatelj, ali je zadržao i osjecaj za samostalnost. Inteligentan je i nepodmitljiv, ne voli strance. Najpoznatija varijanta pulija je crni puli, cija dlaka pod jakim suncem ima tendenciju da pocrveni za period od godinu do dvije. Mogu da se nadu i druge varijante pulija, tamno sive ili cisto bijele boje dlake.Bijeli puli je veoma tražen kao kucni ljubimac.
Sve te razlicite forme pulija, imaju dugu dlaku gustu i zbijenu ponekad podijeljenu na resice koje joj daju cupav izgled. Vunasta poddlaka veoma dobro štit, i ima tendenciju da se zamrsi kod nekih vrsta. Naravno lijepa dlaka zahtjeva mnogo njege.
Ovaj gorostas je jedan od rijetkih autohtonih pasa sjeverno-americkog kontinenta. Njegovo porijeklo je još uvijek pomalo tajna. Kako god da bilo ovaj pas ima krvi labradora i skandinavskih pasa za vucu koji su stigli na ostrvo Nove Zemlje krajem XVII vijeka . Možda u njegove pretke možemo svrstati i leonberger, bernardinac i neki drugi psi kao što je pirinejski planinski pas.
Njufaundlend je masivan pas cije lice zraci dobrocudnošcu. On je vodni pas ¨par excellence¨ do te mjere da njegovi uzgajivaci upozoravaju kupce da ako ne žele biti spašavani iz vode, ne bi trebali plivati zajedno sa svojim njufaundlendom. Hrabar i veoma jak Njufaundlend je takode i izuzetno odan pas.Po prirodi je posebno nježan i pitom, pa je stoga i veliki prijatelj djece. Ovom psu je apsolutno potreban vrt gdje ce se kretati. Teško podnosi vrucinu, prezire da bude zatvoren i teško podnosi da bude odvojen od svojih gospodara. Ovo je pas za cijelu obitelj no ne za one koji se ponose svojom kucom ili žive u stanu.
Bradati koli bi trebalo da medu svojim precima ima poljske ovcare, i to bez sumnje poljskog nizijskog ovcara, a takode i škotske ovcare. U osnovi se koristio za predvodenje stada ovaca u Škotskoj, bio je ukrštan sa bobtejlom, i pocetkom vijeka umalo da nestane. Nalazi se medu prvih dvadeset na listi ovcara Velike Britanije.
Ovaj pas je dobio ime po oblasti, odlini Borders, na granici izmedu Škotske i Engleske, gdje se rasa razvila.Rasa koju danas poznajemo, dobivena je selekcijom iskljucivo zbog radnih osobina.To je potcinjen, uravnotežen i dragovoljan pas.Veoma je odan svom gospodaru, ali je nepovjerljiv prema strancima, medutim nije agresivan.
Može biti u svim nijansama sive boje, preko plave, crne, boje pijeska sve sa bijelom dlakom na glavi prsima i donjem dijelu nogu.
Bradati koli ili Bradati škotski ovcar izgleda onako kakav i jeste -- veseo, skitnica željna zabave i dobro se preobratio od svoje prvobitne uloge radnog psa na farmi u sjajnog saputnika i obiteljskog prijatelja.
Podrijetlo: Potjece od pasa koje su portugalski osvajaci doveli u Brazil 1600. godine, a to su bili buldog, mastif, pas sv. Huberta, (bloodheund) i spaniel.
Opis: Mišici i kosti su snažne, tijelo dobrih razmjera. Visina je 65 do 70cm. Glava je krupna i uglata; gubica snažna; njuška široka i tamna; zubalo škarasto; oci bademaste, pogled zamišljen. Dlaka je kratka i mekana; dozvoljene su jednolicne ili šarene boje, osim bijele koja mora biti ogranicena na šape i vrh repa.
Narav: Pas je hrabar, pažljiv, nagao, privržen gospodaru ali nepovjerljiv prema strancima.
Korištenje: Posjeduje vrlo oštar njuh pa su ga koristili za traženje odbjeglih robova, zatim za cuvanje stada i imovine. Teško se navikava na život u gradu pa i onda, kada ima na raspolaganju dvorište, jer treba slobodu otvorenih prostora da bi utrošio energiju. Trci elesticno kao macka a hod mu je karakteristican.
Ovo je velik i kompaktan pas, stabilan na svojim razmaknutim šapama, mastif najvjerovatnije vodi porijeklo od asirskih doga, a koje su i same nastale od tibetanskih doga, a dovezene u Evropu od strane Fenicana. Drugi kinolozi samtraju nasuprot tome da mastif vodi porijeklo od grckog molosa, kojeg su u Englesku doveli rimski legionari. Nekada je mastif bio veoma cijenjen kao pas cuvar, ratni i borbeni pas, i bio je vema popularan. Drugi naziv za ovog psa je Engleska doga.
Mastifa se cesto povezuje sa stasim engleskim Mastifom. Visok je 76cm i masivno graden. Ovako golem pas izuzetno brzo raste i zahtijeva pažnju i dobru prehranu; puno jede i moglo bi biti skupo uzdržavati jednog ovakvog psa. Srecom po temperamentu je miran-inace bi bio opasan, no nasuprot njegovom mirnom temperamentu on je izvrstan pas cuvar.
Mastif je nepodmitljiv i hrabar, sa njim treba biti oprezan, pa i samo zbog njegovih dimenzija. Potrebna mu je stroga obuka, jer postoji mogucnost da bude opasan po stranca, pa ipak je nježan i odan, pod uslovom da je okružen pažnjom i ljubavlju. Dlaka mu je kratka i gusta, ride boje razlicitih nijansi ili tamno rida prošarana.
Ovo je engleska pasmina i veoma je stara.U SAD se najviše koristi za lov na rakune i lisice. Bigl je izuzetno brz pas, cvrstog temperamenta. Veoma je dobar gonic zeceva i lovac na srndace , divlje svinje i lisice. Melodicno lajanje copora biglova zvuci kao hor, pa su ih englezi nazvali « Pjevajuci Biglovi « (Singing Beagles).
To je pasmina koja može zadovoljiti mnoge obitelji što žive aktivnim životom. Dlaka je ravna, veoma gusta, ni suviše duga, ni suviše kratka a ni tanka. Boja dlake mu je dvobojna bijelo i ride ili trobojna crno-bijelo-crveno. Mogu se sresti i primjerci sa sivoplavicastim plaštom sa crnim mrljama.
