Crvenouha kornjaca je poluvodena kornjaca porijeklom iz Sjedinjenih Americkih Država. Ova vrsta je jedna od najcešcih reptila držanih kao kucni ljubimci. Za crvenouhe kornjace se vežu jedne od najpogubnijih zabluda kada je u pitanju briga za kucne ljubimce. Neupucenost trgovaca dovela je do pojave besmislenog imena -- kalifornijska kornjaca.
.
Izgled
Ova vrsta kornjaca ime je dobila po crvenoj ili narancastoj prugi koja se nalazi iza ociju, a cija boja u rijetkim slucajevima može biti blijeda do te mjere da je neprimjetna. Oklop mlade kornjace je svijetlozelene boje, cija gornja strana (karapaks) posjeduje jasno izražene rožnate plocice, dok je donja strana (plastron) prošarana tamnim mrljama nepravilnog oblika. Kako kornjace stare, boja njihovog oklopa prelazi u izrazito tamnu nijansu zelene boje, koja sakrije pruge na plastronu i ucini rožante plocice manje upadljivima. Oblik oklopa je ovalan i simetrican.
Ulogu zuba, koje crvenouhe kornjace nemaju, zamjenjuje snažan kljun koji koristi za ubijanje i komadanje hrane. Nos se nalazi na samom vrhu glave kako bi kornjaci omogucio da diše iznad površine, bez opasnosti od predatora. Noge su tanke i završavaju kandžama, koje služe za kopanje, držanje hrane i udvaranje.
Kod svih vrsta porodice Trachemys vrijedi isti spolni dimorfizam. Ženke su uglavnom vece i krupnije od mužjaka, sa blago ispupcenim plastronom. Ženke narastu do 25 cm , a mužjaci do 15 cm u dužinu. Mužjaci posjeduju izrazito dugacke kandže i deblji, te duži rep cija je kloaka bliža kraju repa.
.
Porijeklo i raširenost
Crvenouhe kornjace se, kao domace vrste, pronalaze u svim slatki, mirnim i toplim vodama u predjelu koji se pruža od rijeke Misisipi do Meksickog zaljeva. Tu spadaju jezera, bare, mocvare, rukavci i kanali. Njihova staništa su cesto gusto obrasla vodenim biljem, koje cini veliki dio ishrane odraslih kornjaca. Preferiraju tiha podrucja sa osuncanim suhim mjestima nedaleko od vode, kao što su kamenjima i plutajuce grane. Cesto se može vidjeti više kornjaca koje se zajedno suncaju na kamenjima i panjevima, ponekad i jedna na drugoj. Divlje kornjace napuštaju vodu na duže vrijeme samo kada traže novu baru, a ženke ce izlaziti još da bi pronašle povoljno mjesto na kojem ce položiti jaja.
Kako raste potražnja za crvenouhim kornjacama, tako raste i njihov habitat u prirodi. Stalnom rastu populacije kornjaca u predjelima gdje one nisu domace vrste pridonosi neupucenost ljudi koji svoje ljubimce puštaju u lokalne vode. Crvenouhe kornjace danas nije teško pronaci u svim tropskim i suptropskim vodama bilo gdje na svijetu, što u vecini slucajeva predstavlja opasnost po lokalne gmazove. Na Balkanu, naprimjer, ugrožena domaca vrsta barske kornjace je u indirektnoj opasnosti od mnogobrojnijih crvenouhih kornjaca, sa kojima se bore za hranu i stanište.
.
Kao kucni ljubimci
Mladi, u prosjeku 5 cm dugi primjerci crvenouhih kornjaca se prodaju i predstavljaju kao idealni kucni ljubimci za djecu širom svijeta. Suprotno mitu prema kojem je za život kornjace potrebna samo plasticna posuda sa palmicom i kutija sušenih crvica, crvenouhe kornjace traže bar neke osnovne životne uslove.
Kornjacama se mora omoguciti vodeni prostor, u kojem obavljaju sve životne funkcije, i suhi prostor, koji je važan za suncanje i takav nacin sinteze vitamina D. Minimalna velicina takvoga akvaterarijuma je 250 l, a optimalna velicina akvaterarijuma koji naseljava jedna odrasla ženka iznosi 400 l. Plitke plasticne posude ne pružaju kornjaci dovoljno mjesta za plivanje, a u njih nije moguce postaviti ni, za zdravlje kornjace neophodan, filter i grijac. Obavezno je omoguciti im i pravilno osvijetljenje UVA-UVB neonkom.
Uredenje životnog prostora treba da bude što jednostavnije kako bi kornjaca imala dovoljno prostora za plivanje. Jedan veliki kamen koji služi kao suhi prostor znatno smanji prostor za tjelesnu aktivnost kornjace, pa je za manje akvaterarijume pogodnije kopno koje zauzima manje prostora. Pored mladih kornjaca akvarijumske biljke imaju šansu za opstanak, ali pokušavanje da se iste održe kod odraslih primjeraka je uzaludno. Ukoliko to dozvoljava zapremina akvaterarijuma, kornjacama se mogu od složiti skrovita mjesta, koja ce im biti vrlo zanimljiva.
Odrasle crvenouhe kornjace su omnivori, dok mladi primjerci uglavnom prihvataju samo hranu životinjskog porijekla. U prirodi se hrane vecinom strvinama, ali ce loviti ribe, žabe, punoglavcem, vodene insekte, larve, racice i puževe kad god im se pruži prilika. Kako stare, vodeno bilje zauzima veci dio njihove prehrane. Pri ishrani akvaterarijskih primjeraka treba izbjegavati kupovnu hranu, koja sadrži malo kvalitetnih hranjivih sastojaka, a poželjno je omoguciti im ishranu što slicniju onoj prirodnoj. U zatvoreništvu im se mogu ponuditi komadici sirove i nezacinjene ribe, govedine ili piletine. Iako ce rado prihvatiti meso, u kvalitetniju prehranu spadaju akvarijumski puževi i sitne ribe. Od biljne hrane zadovoljit ce se odgovarajucim akvarijumskim biljkama (npr. valisnerija), listovima zeljastog povrca i po nekim vocem. Tolerancija biljne hrane varira od kornjace do kornjace.
Kornjace ne proizvode pljuvacku, te im se stoga hrana mora ostavljati u vodi. Gutanje hrane na suhom je kornjacama nemoguce i uzrokuje gušenje.
Jedan od osnovnih uslova za gajenje crvenouhih kornjaca je grijana voda. Minimalna temperatura na kojoj ce vitalni organi kornjace normalno funkcionisati iznosi 24°C, a najviša koju mogu bez posljedica podnijeti iznosi 30°C. Pri naglom padu temperature zimi, crvenouhe kornjace prelaze u stanje hibernacije i zakopavaju se u mulj na dnu bare. U akvarijumima se ne mogu omoguciti uslovi za hibernaciju, niti temperatura padne dovoljno nisko da bi kornjace zapocele zimski san. Ukoliko kornjace borave u vodi temperature ispod 23°C, smanjit ce aktivnost i izgubiti apetit, oboljeti i naposljetku uginuti.
.
Razmnožavanje
Parenje crvenouhih kornjaca odvija se pod vodom, obicno izmedu marta i jula. Udvaranje mužjaka ženki ocituje se treperenjem kandži prednjih nogu ispred ženkinih ociju. Ako ženka prihvati mužjaka, potonut ce na dno, a mužjak ce je pratiti. Ženka koja ne prihvata mužjaka može postati agresivna prema njemu. Ponekad ce mužjaci kandžama treperiti ispred drugih mužjaka, ali to je samo znak upozorenja.
Hibernacija i pravilna ishrana su neophodni da bi ženka proizvela jajašca. Ženka koja u sebi nosi oplodena jaja provest ce prve dane suncajuci se da bi ugrijala jaja, a zatim ce uznemireno krenuti u potragu za mjestom na koje ce položiti jaja. Mjesto za polaganje jaja mora ispunjavati odredene uslove da bi ga ženka izabrala, a medu najvažnijima su vlažnost i temperatura. Poslije poleganja ženka napušta gnijezdo. Zavisno od temparature, jaja se izlegu dva do tri mjeseca nakon poleganja. Mladunci probijaju ljusku jajeta rožicem na glavi koji otpada nedugo poslije. Mladi mogu odluciti da u ljuski provedu nekoliko dana, ili cak nekoliko mjeseci ukoliko se izlegu zimi. Kada je odluce napustiti još uvijek ce imati malu žumanjcanu kesicu na plastronu, koja se ne smije uklanjati.
Spolno zrele ženke koje nikada nsiu bile sa mužjakom mogu izbacivati neoplodena jaja u vodu. Ona najcešce završe pojedena od strane iste ženke ili drugih kornjaca. Cak i oplodena jaja mogu se naci u vodi, što se najcešce dešava kada ženka ne pronade povoljno mjesto za poleganje. Jaja se nece nikada izleci u vodi, pa ih je potrebno odmah izvaditi i staviti u inkubator. Pri tom se mora voditi racuna da jaja ostanu u prvobitnom položaju -- embrij ce uginuti ako se okrenu.
.
Bolesti
Najcešce bolesti i nepravilnosti nastale nepravilnim održavanjem akvaterarijuma su:
upala oka -- Uzrokuje je necista voda, a najprepoznatljiviji simptom su otecene oci. Bolest se lijeci kapima za oci ili mazenjem ociju mašcu za oci. Tokom tretmana treba pojacati unos vitamina A, kornjacama najdostupnijeg u kuhanoj mrkvi.
upala pluca -- Opaka je i smrtonosna bolest koju uzrokuje hladna voda i propuh. Bolesna kornjaca postaje apaticna, odbija hranu, pušta piskutave zvukove i pliva ukosa. Tretira se kvalitetnijom ishranom (džigerica uz dodatak vitamina) i povisivanjem temperature na 30°C. U veterinarskim stanicama kornjace mogu dobiti injekcije antibiotika Vetoflok.
omekšavanje oklopa -- Uzrok mekšanja oklopa je nedostatak vitamina D i kalcijuma. Oklop je previše mekan i savitljiv, a oboljela životinja odbija hranu. Oboljelim kornjacama mora se omoguciti UV lampa ili prirodna svijetlost (temperatura ne smije prelaziti 30°C!), a ishrana treba sadržati džigericu pomiješanu sa izmrvljenom sipinom kosti.
pretilost -- Ishranu u kojoj dominira mesna prehrana najcešci je uzrok. Pretila kornjaca se ne može potpuno uvuci u oklop. Meso treba u potpunosti zamijeniti slatkovodnim ribama, mekušcima i insektima.
intenzivno guljenje kože -- Kornjacama se u prirodi koža ne guli u velikim kolicinama, a u akvaterarijima ona znaci prebrz rast uslijed premasne ishrane, nedostatak pojedinih vitamina ili neodgovarajuca temperatura.
distocija -- Ovo je nepravilnost koja uzrokuje uginuce oplodenih ženki kojima nije pruženo mjesto za polaganje jaja.
piramidalan oklop -- Najcešce je uzrokovan rahitisom u ranijoj životnoj dobi. Nastala deformacija se ne može ispraviti. Nije opasno ukoliko je oklop tvrd.
Neki simptomi se vlasnicima mogu uciniti zabrinjavajucim, a zapravo su bezopasni i sasvim normalni. Tu spada i ljuštenje rožnatih plocica, što je normalan proces rasta kornjace.
.
